Praktičan vodič za kompanije iz Srbije
Kako se pripremiti za EUDR
Praktičan vodič za kompanije iz Srbije koje izvoze drvo, nameštaj, proizvode od prirodne gume i drugu robu obuhvaćenu EUDR-om na tržište Evropske unije.
EUDR priprema ne počinje prikupljanjem što većeg broja dokumenata.
Prvi korak je da utvrdite da li je konkretan proizvod obuhvaćen EUDR-om, koji CN/HS kod koristi i koja relevantna sirovina ulazi u njegov sastav.
Tek nakon toga treba organizovati podatke o poreklu, geolokaciji, dobavljačima, zakonitosti i sledljivosti koje vaš poslovni partner u Evropskoj uniji može tražiti.
Ako već izvozite na tržište EU, pripremu ne treba ostaviti za trenutak kada kupac zatraži podatke. EU kompanije mogu početi da ih prikupljaju od svojih dobavljača ranije kako bi pripremile sopstvene lance snabdevanja.
EUDR priprema u šest pitanja
EUDR priprema u šest pitanja
Za većinu kompanija iz Srbije priprema se može svesti na šest osnovnih pitanja:
1. PROIZVOD
Da li je konkretan proizvod obuhvaćen EUDR-om?
2. CN/HS KOD
Koja tarifna oznaka se koristi za proizvod?
3. POREKLO
Odakle potiče relevantna sirovina?
4. GEOLOKACIJA
Može li se relevantna sirovina povezati sa mestom ili parcelom na kojoj je proizvedena?
5. DOKUMENTACIJA
Da li posedujete podatke i dokumenta koja vaš EU kupac može zahtevati?
6. SLEDLJIVOST
Možete li konkretnu sirovinu povezati sa dobavljačem, proizvodnjom, serijom i gotovim proizvodom?
Ako na jedno ili više ovih pitanja nemate pouzdan odgovor, upravo tu treba početi pripremu.
1. Prvo proverite da li je proizvod obuhvaćen EUDR-om
Jedna od najčešćih grešaka je zaključak da se EUDR odnosi na svaki proizvod napravljen od drveta, gume ili druge relevantne sirovine.
To nije dovoljno za utvrđivanje obuhvata.
EUDR se odnosi na određene proizvode povezane sa sedam relevantnih roba:
- goveda
- kakao
- kafa
- uljana palma
- prirodna guma
- soja
- drvo
Ali nisu svi proizvodi koji sadrže neku od ovih sirovina automatski u obuhvatu.
Presudan je konkretan proizvod i njegova tarifna klasifikacija prema važećem Aneksu I EUDR-a.
Zato nazivi poput:
- drvena ploča
- sto
- stolica
- gumeni deo
- drvena ambalaža
- papirni proizvod
nisu sami po sebi dovoljni da se utvrdi da li proizvod podleže EUDR zahtevima.
Potrebno je proveriti odgovarajući CN/HS kod.
Evropska komisija je nastavila da ažurira EUDR pravila i prateće alate, pa obuhvat proizvoda treba proveravati prema važećim pravilima, a ne prema starim tabelama i tekstovima pronađenim na internetu.
Šta treba da pripremite za početnu proveru?
Za svaki proizvod koji izvozite u EU zabeležite:
- tačan naziv proizvoda
- model ili varijantu
- CN/HS kod
- relevantnu sirovinu
- zemlju u koju izvozite
- EU kupca
- dobavljača relevantne sirovine
Ne znate CN/HS kod?
Nemojte ga određivati samo prema komercijalnom nazivu proizvoda.
Proverite tarifnu oznaku koju koristite u carinskoj dokumentaciji, a ako postoji nedoumica, potvrdu tražite od carinskog zastupnika ili drugog stručnog lica.
2. Koja je uloga kompanije iz Srbije?
Za srpske izvoznike ovo je jedno od najvažnijih pitanja.
EUDR je propis Evropske unije, ali zahtevi mogu direktno uticati na kompanije iz Srbije koje dobavljaju relevantnu robu ili proizvode kompanijama u EU.
Tipičan lanac može izgledati ovako:
PROIZVOĐAČ ILI DOBAVLJAČ U SRBIJI → EU UVOZNIK / OPERATOR → TRŽIŠTE EU
To znači da firma iz Srbije ne treba automatski da pretpostavi da ima iste formalne obaveze kao kompanija koja stavlja robu na tržište Evropske unije.
Ali to ne znači da je srpski proizvođač „van EUDR-a“.
Naprotiv.
EU partner često ne može da ispuni svoje obaveze bez podataka koje dobija od proizvođača i dobavljača izvan Evropske unije.
Zato je za srpsku firmu najvažnije praktično pitanje:
Koje podatke treba da obezbedimo da bi naš EU kupac mogao da nastavi da kupuje i uvozi naš proizvod?
To je korisnije pitanje od:
„Da li smo mi EUDR obveznik?“
Uloga svakog učesnika zavisi od konkretnog lanca, proizvoda i načina na koji se roba stavlja na tržište.
3. Šta EU kupac može da traži od firme iz Srbije?
Ne postoji jedan univerzalni obrazac koji će svaki EU kupac poslati dobavljaču.
Jedna kompanija može poslati Excel tabelu.
Druga će koristiti sopstveni portal za dobavljače.
Treća će zahtev poslati mejlom.
Veće kompanije mogu koristiti posebne softverske platforme za EUDR podatke.
Bez obzira na način dostavljanja, određene grupe podataka će se često ponavljati.
| Grupa podataka | Šta može biti potrebno |
|---|---|
| Proizvod | naziv, model, opis i količina |
| CN/HS kod | tarifna klasifikacija proizvoda |
| Relevantna sirovina | npr. drvo ili prirodna guma |
| Zemlja proizvodnje | gde je relevantna sirovina proizvedena |
| Geolokacija | podaci koji identifikuju mesto proizvodnje relevantne sirovine |
| Dobavljač | identitet subjekta od kojeg je roba ili sirovina nabavljena |
| Vrsta drveta | odgovarajući podaci o vrsti, kada su primenljivi |
| Količina | količina na koju se podaci odnose |
| Zakonitost | relevantna dokumentacija o zakonitosti proizvodnje |
| Sledljivost | veza između sirovine, dobavljača, serije i proizvoda |
EUDR priprema zato nije samo:
„Pronađite geolokaciju.“
Podaci moraju međusobno da budu povezani.
Ako imate koordinate, ali ne znate na koju sirovinu ili količinu se odnose, taj podatak može biti praktično neupotrebljiv.
Ako imate fakturu dobavljača, ali ne možete da je povežete sa konkretnom sirovinom ili proizvodnom serijom, postoji problem sledljivosti.
4. Srbija je zemlja niskog rizika – šta to stvarno znači?
Srbija se prema važećoj EU klasifikaciji nalazi među državama koje su za potrebe EUDR benchmarkinga svrstane u kategoriju niskog rizika.
To je važna informacija za srpske proizvođače i izvoznike.
Ali izraz „low-risk“ često se pogrešno tumači.
Low-risk ne znači da se EUDR ne primenjuje
Status zemlje niskog rizika ne znači automatski:
- da proizvod nije obuhvaćen EUDR-om
- da poreklo nije potrebno
- da podaci o lancu snabdevanja nisu važni
- da EU kupac neće tražiti dokumentaciju
- da nije potrebna sledljivost
Low-risk klasifikacija utiče na određene aspekte EUDR režima i procene rizika, ali nije opšte oslobađanje proizvoda iz EUDR sistema.
Zato odgovor EU kupcu:
„Srbija je low-risk zemlja.“
nije dovoljan ako kupac od vas traži podatke o proizvodu, poreklu ili dobavljačima.
Prvo treba utvrditi šta je potrebno za konkretan proizvod i konkretan lanac.
5. Geolokacija – jedan od ključnih EUDR podataka
Geolokacija je jedan od delova EUDR-a koji kompanijama najčešće izaziva nedoumice.
U osnovi, cilj je da se relevantna sirovina može povezati sa mestom na kojem je proizvedena.
Kod drveta to znači da:
adresa fabrike, pilane ili trgovca nije isto što i mesto na kojem je drvo proizvedeno.
Primer
Firma iz Srbije proizvodi nameštaj.
Bukovu građu kupuje od dobavljača A.
Dobavljač A je građu nabavio iz više izvora.
Ako se za proizvod traže EUDR podaci, nije dovoljno dostaviti:
Dobavljač: Firma A, Srbija.
Potrebno je utvrditi poreklo relevantne sirovine koja ulazi u proizvod.
Ako je proizvod napravljen od sirovine proizvedene na više parcela, relevantni podaci treba da obuhvate odgovarajuća mesta proizvodnje.
Za mikro ili male primarne operatere uveden je poseban pojednostavljeni režim u kojem, pod propisanim uslovima, geolokacija može biti zamenjena poštanskom adresom parcela ili odgovarajućeg mesta proizvodnje. To je posebno pravilo i ne treba ga automatski primenjivati na svaki slučaj.
Šta treba pitati dobavljača?
- Da li znate stvarno poreklo relevantne sirovine?
- Da li imate podatke o mestu proizvodnje?
- U kom formatu ih posedujete?
- Na koju količinu se odnose?
- Da li se mogu povezati sa konkretnom isporukom?
- Da li se materijal različitog porekla meša?
- Postoji li evidencija koja prati tu vezu?
Ako dobavljač na ova pitanja nema odgovor, upravo ste pronašli jednu od potencijalnih slabih tačaka svog EUDR lanca.
POGLEDAJTE VODIČ ZA EUDR GEOLOKACIJU
6. Od parcele do EU kupca – kako izgleda sledljivost?
Sledljivost je jedan od najvažnijih delova pripreme.
Nije dovoljno da kompanija ima veliku fasciklu dokumenata.
Mora biti jasno na šta se svaki podatak i dokument odnosi.
Jednostavan tok može izgledati ovako:
PARCELA → SIROVINA → DOBAVLJAČ → ULAZNA SERIJA → PROIZVODNJA → GOTOV PROIZVOD → EU KUPAC
Primer
Pretpostavimo da proizvođač nameštaja koristi bukvu.
Interna evidencija može izgledati ovako:
Izvor / parcela A
↓
Bukova građa
↓
Dobavljač A
↓
Ulazna serija BG-2026-041
↓
Proizvodni nalog 1187
↓
Trpezarijski sto Model X
↓
Faktura 245/26
↓
Kupac u Nemačkoj
Ne mora svaka kompanija koristiti upravo ovakve oznake.
Poenta je da firma može da objasni:
Koja relevantna sirovina je korišćena u konkretnom proizvodu i odakle ta sirovina potiče?
Problemi se javljaju kada:
- različite sirovine stoje u skladištu bez jasne evidencije
- materijal iz različitih izvora se meša
- serije nisu jasno označene
- dokumentacija nije povezana sa isporukom
- dobavljač ne zna poreklo sirovine
- geolokacija postoji, ali niko ne zna kojoj isporuci pripada
- faktura postoji, ali se ne može povezati sa korišćenom sirovinom
U toj situaciji problem se ne rešava prikupljanjem još jednog dokumenta.
Potrebno je urediti tok podataka kroz kompaniju.
7. Koju dokumentaciju treba pripremiti?
Ne postoji jedan dokument koji se zove:
„EUDR sertifikat“
i koji automatski rešava sve EUDR zahteve.
Potrebni podaci zavise od:
- konkretnog proizvoda
- relevantne sirovine
- zemlje proizvodnje
- dobavljača
- lanca snabdevanja
- uloge EU poslovnog partnera
- zahteva konkretnog kupca
Zato je dokumentaciju najbolje organizovati u nekoliko grupa.
Dokumentacija o proizvodu
Može obuhvatiti:
- naziv proizvoda
- model
- tehnički opis
- CN/HS kod
- relevantnu sirovinu
- količinu
- broj serije
- proizvodni nalog
- fakturu
- otpremnicu
Podaci o dobavljaču
Vodite evidenciju:
- naziv dobavljača
- sedište
- kontakt osobu
- koju robu ili sirovinu isporučuje
- koje podatke o poreklu poseduje
- ko je izvor podataka
- ko u toj kompaniji može dostaviti dodatne informacije
Podaci o poreklu
U zavisnosti od proizvoda mogu biti potrebni:
- država proizvodnje
- region
- parcela
- mesto proizvodnje
- geolokacioni podaci
- identitet proizvođača
- količina na koju se podatak odnosi
Dokumentacija o zakonitosti
EUDR zahteva da relevantni proizvodi budu proizvedeni u skladu sa relevantnim zakonodavstvom zemlje proizvodnje.
Koja će dokumentacija biti relevantna zavisi od konkretnog slučaja.
Zato nije dobro prikupljati nasumično sve što kompanija poseduje.
Za svaki dokument pitajte:
Šta ovaj dokument dokazuje?
Na koju sirovinu se odnosi?
Na koju količinu?
Ko ga je izdao?
Da li je aktuelan?
Geolokacioni podaci
Geolokacija ne treba da bude fajl koji stoji odvojeno od ostale dokumentacije.
Treba znati:
- na koju parcelu se odnosi
- koja sirovina odatle potiče
- koji dobavljač je povezan sa tom sirovinom
- na koju količinu ili seriju se podatak odnosi
Interna sledljivost
Evidencija može sadržati:
- broj ulazne serije
- dobavljača
- količinu
- datum prijema
- skladišnu lokaciju
- proizvodni nalog
- izlaznu seriju
- kupca
- broj fakture
- datum isporuke
POGLEDAJTE KOMPLETAN VODIČ ZA EUDR DOKUMENTACIJU
8. Da li FSC, PEFC ili drugi sertifikat rešava EUDR?
Postojeći sistemi sertifikacije mogu biti veoma korisni.
Kompanija koja već ima uređen sistem praćenja porekla i dobavljača može biti u boljoj početnoj poziciji od firme koja nema nikakvu evidenciju.
Ali sertifikat sam po sebi ne treba posmatrati kao automatsku zamenu za EUDR zahteve.
Zato odgovor:
„Imamo FSC.“
nije kraj provere.
Potrebno je proveriti da li raspoloživi sistem obezbeđuje upravo one podatke koji su potrebni u konkretnom EUDR slučaju.
Posebno proverite:
- poreklo
- geolokaciju
- dobavljače
- sledljivost
- način mešanja materijala
- vezu između dokumentacije i konkretnog proizvoda
Bolje pitanje je:
Koje podatke iz postojećeg FSC, PEFC, ERP ili drugog sistema možemo koristiti, a šta još nedostaje?
9. Šta je EUDR due diligence?
Due diligence nije jedan formular niti jedan sertifikat.
To je postupak kojim operator prikuplja potrebne podatke i proverava rizik da relevantni proizvod nije usklađen sa zahtevima EUDR-a.
U praksi ga možete razumeti kroz tri osnovna koraka.
1. Prikupljanje informacija
Prikupljaju se relevantni podaci o proizvodu, količini, poreklu, dobavljačima, geolokaciji i drugim elementima predviđenim pravilima.
2. Procena rizika
Na osnovu prikupljenih podataka procenjuje se rizik da proizvod nije usklađen sa EUDR zahtevima.
3. Ublažavanje rizika
Kada procena pokaže da rizik nije zanemarljiv, operator mora preduzeti odgovarajuće mere pre stavljanja proizvoda na tržište ili izvoza.
Zašto je ovo važno firmi u Srbiji?
Zato što veliki deo početnih informacija često ne poseduje EU kupac.
One se nalaze kod:
- proizvođača
- dobavljača
- vlasnika sirovine
- učesnika ranije u lancu
Ako EU partner dobije nepotpune ili međusobno neusaglašene podatke, to može otežati njegov sopstveni EUDR postupak.
EUDR zato nije samo regulatorno pitanje.
Za izvoznika može postati i pitanje odnosa sa postojećim EU kupcem.
10. Šta je DDS?
DDS je skraćenica za Due Diligence Statement.
To je izjava koja se koristi u EUDR sistemu za relevantne operatore u skladu sa propisanim pravilima.
Posle izmena EUDR-a iz decembra 2025. pravila su pojednostavljena za određene učesnike u lancu.
Posebno je uvedena kategorija mikro ili malih primarnih operatora, za koju postoji pojednostavljeni režim i jednokratna pojednostavljena deklaracija kada su ispunjeni propisani uslovi.
Takođe, downstream operatori i trgovci imaju drugačije obaveze od operatora.
Zbog toga više nije dobro koristiti pojednostavljenu tvrdnju:
„Svaka firma u lancu mora da podnese DDS.“
To nije tačno za svaki subjekt i svaki slučaj.
Da li firma iz Srbije podnosi DDS?
Ne treba automatski pretpostaviti da je srpski proizvođač ili dobavljač subjekt koji treba da podnese DDS samo zato što njegov EU kupac traži podatke.
Prvo treba utvrditi:
- ko je operator u konkretnom lancu
- ko proizvod stavlja na tržište EU
- šta EU partner zahteva od vas
- na koju robu i pošiljku se zahtev odnosi
Ako ste proizvođač u Srbiji koji prodaje proizvod EU uvozniku, često će vaš praktični zadatak biti da obezbedite tačne podatke koje partner koristi u svom EUDR postupku.
11. Šta uraditi kada vam EU kupac pošalje EUDR upitnik?
Za veliki broj srpskih izvoznika prvi konkretan susret sa EUDR-om neće biti čitanje Uredbe.
Biće mejl od kupca.
Možete dobiti:
- Excel tabelu
- PDF upitnik
- link ka supplier portalu
- zahtev kroz ERP
- spisak potrebnih podataka
- zahtev za geolokacione podatke
- zahtev za podatke o dobavljačima
Nemojte odmah početi da popunjavate sve što vidite.
Prvo proverite sledeće.
1. Na koji proizvod se zahtev odnosi?
Ako kupcu prodajete više proizvoda, utvrdite:
- da li zahtev važi za sve
- samo za jedan proizvod
- samo za određenu seriju
- ili za konkretnu pošiljku
2. Proverite CN/HS kod
Uporedite kod iz zahteva kupca sa tarifnom klasifikacijom koju vi koristite.
Ako se oznake razlikuju, razjasnite to pre daljeg rada.
3. Utvrdite relevantnu sirovinu
Odredite koja roba ili sirovina dovodi proizvod u EUDR obuhvat.
4. Razdvojite podatke koje imate i podatke koje nemate
Napravite dve kolone:
IMAMO
i
TREBA DA DOBIJEMO
Nemojte nagađati podatke o poreklu koje ne posedujete.
5. Utvrdite ko poseduje podatak
Neki podaci mogu biti kod:
- nabavke
- proizvodnje
- skladišta
- špeditera
- dobavljača
- poddobavljača
6. Proverite količinu ili pošiljku
Da li kupac traži podatke za:
- jednu pošiljku
- jednu seriju
- određeni period
- sve buduće isporuke?
7. Proverite geolokaciju
Ako je tražena, morate znati:
- ko ju je dostavio
- šta predstavlja
- sa kojom sirovinom je povezana
- na koju količinu se odnosi
8. Dogovorite format
Ako kupac koristi određenu platformu ili šablon, proverite koji format podataka prihvata pre nego što počnete da pravite sopstvene fajlove.
9. Proverite podatke pre slanja
Nemojte prosleđivati dokument dobavljača bez provere da li se odnosi upravo na vašu robu.
10. Sačuvajte ono što ste poslali
Interno evidentirajte:
- datum
- kupca
- proizvod
- pošiljku
- dokumenta
- verziju fajla
- kontakt osobu
Dobili ste EUDR zahtev koji ne znate kako da pripremite?
Pošaljite:
- naziv proizvoda
- CN/HS kod ako ga znate
- zemlju EU kupca
- zahtev koji ste dobili
- podatke koje već posedujete
12. Deset koraka za pripremu kompanije
Ako tek počinjete, ne pokušavajte da uredite celu firmu odjednom.
Krenite redom.
01. Napravite listu proizvoda koje izvozite u EU
Zabeležite:
- proizvode
- modele
- relevantne materijale
- zemlje kupaca
- kupce
- dobavljače
Najpre analizirajte robu koju stvarno izvozite.
02. Proverite CN/HS kod
Za svaki proizvod utvrdite tarifnu klasifikaciju.
Tek nakon toga proveravajte EUDR obuhvat.
03. Identifikujte relevantnu sirovinu
Utvrdite šta proizvod dovodi u EUDR obuhvat.
Kod drveta može biti potrebno evidentirati i odgovarajuću vrstu drveta.
04. Mapirajte dobavljače
Napravite pregled svih dobavljača relevantne sirovine.
Na primer:
| Sirovina | Dobavljač | Poreklo poznato | Geolokacija | Dokumentacija |
|---|---|---|---|---|
| Bukva | Dobavljač A | DA | DA | delimično |
| Hrast | Dobavljač B | DA | NE | DA |
| Šperploča | Dobavljač C | nije potvrđeno | NE | delimično |
Ovakva tabela odmah pokazuje gde postoje praznine.
05. Utvrdite stvarno poreklo
„Kupljeno u Srbiji“ nije isto što i „proizvedeno u Srbiji“.
Dobavljač iz Srbije može prodavati sirovinu koja je poreklom iz druge države.
Zato utvrdite gde je relevantna roba stvarno proizvedena.
06. Organizujte geolokaciju
Ako je relevantna za vaš slučaj, podatak mora biti povezan sa:
- sirovinom
- dobavljačem
- izvorom
- količinom
- odgovarajućom serijom
Nemojte imati fajl:
koordinate-final-novo.xlsx
za koji niko u firmi ne zna šta predstavlja.
07. Organizujte dokumentaciju
Razdvojite dokumenta po proizvodu, dobavljaču, seriji ili drugom sistemu koji odgovara vašem poslovanju.
Ne držite sve u jednoj fascikli pod nazivom:
EUDR dokumenta.
08. Uspostavite sledljivost
Definišite način na koji povezujete:
dobavljača → sirovinu → ulaz → proizvodnju → gotov proizvod → kupca
Za manju firmu ovo može biti dobra interna tabela.
Za složeniji lanac to može biti ERP ili specijalizovani sistem.
09. Uvedite kontrolu podataka
Za svaki ključni podatak treba znati:
- ko ga je dostavio
- ko ga je proverio
- kada je dobijen
- da li je aktuelan
- na šta se odnosi
Odredite odgovornu osobu ili tim.
10. Dogovorite način predaje kupcu
Pre slanja proverite:
- koji format kupac želi
- za koju robu
- za koju pošiljku
- u kom roku
- kojoj osobi
- kojim putem
Sačuvajte trag o svakoj predaji.
13. Kako može izgledati interna EUDR evidencija?
Kompanija koja tek počinje ne mora automatski da kupuje poseban EUDR softver.
Prvo utvrdite koliko je vaš lanac složen.
Za početnu analizu može biti dovoljna strukturirana tabela.
| Grupa | Šta evidentirati | Kontrolno pitanje |
|---|---|---|
| Proizvod | naziv, model, CN kod | Koji proizvod analiziramo? |
| Sirovina | relevantna roba, vrsta | Zašto je proizvod u EUDR obuhvatu? |
| Dobavljač | naziv i kontakt | Ko je izvor informacije? |
| Poreklo | država, region, parcela | Gde je sirovina proizvedena? |
| Geolokacija | koordinate ili drugi relevantni podatak | Da li se može povezati sa izvorom? |
| Dokumentacija | naziv, broj, datum | Šta dokument dokazuje? |
| Serija | ulaz i izlaz | Možemo li pratiti tok sirovine? |
| Kupac | firma i zemlja | Kome je proizvod isporučen? |
| Predaja | datum i verzija | Šta smo tačno poslali kupcu? |
14. Kada počinje primena EUDR-a?
Prema trenutno važećim pravilima, glavni EUDR zahtevi primenjuju se od:
30. DECEMBRA 2026.
za operatere na koje se ne odnosi odloženi rok za mikro i mala preduzeća.
30. JUNA 2027.
za operatere koji su bili osnovani kao mikro ili mala preduzeća do 31. decembra 2024, uz izuzetke za proizvode koji su bili obuhvaćeni ranijim EUTR pravilima.
Šta to znači za srpskog izvoznika?
Nemojte automatski zaključiti:
„Mi smo mala firma, naš rok je 30. jun 2027.“
Ovi rokovi se odnose na kategorije operatora definisane pravilima EU.
Ako vaš veliki EU kupac mora biti spreman za 30. decembar 2026, on može tražiti podatke od vas mnogo ranije.
Za srpskog dobavljača zato je veoma važan i:
rok koji postavi kupac.
15. Koliko dugo treba čuvati podatke?
EUDR sistem predviđa višegodišnje čuvanje relevantne evidencije i dokumentacije.
U praksi kompanija iz Srbije treba da vodi sopstvenu arhivu svega što dostavlja EU partnerima.
Sačuvajte:
- zahtev kupca
- verziju odgovora
- dokumenta koja ste poslali
- izvor podataka
- datum
- kontakt osobu
- proizvod
- seriju ili pošiljku
Ne oslanjajte se na to da ćete podatak kasnije pronaći u starom mejlu.
16. Najčešće greške u EUDR pripremi
„Proizvod je od drveta, znači sigurno podleže EUDR-u.“
Ne mora da znači.
Prvo proverite CN kod i važeći Annex I.
„Kupili smo drvo u Srbiji, znači srpskog je porekla.“
Ne nužno.
Dobavljač može prodavati uvoznu sirovinu.
„Srbija je low-risk, znači EUDR nije problem.“
Low-risk ne znači potpuno izuzeće iz EUDR sistema.
Srbija je trenutno na listi zemalja niskog rizika, ali to samo po sebi ne ukida potrebu da se utvrde proizvod i relevantni podaci.
„Imamo FSC ili PEFC, to je dovoljno.“
Ne automatski.
Proverite šta vaš postojeći sistem stvarno dokazuje.
„Imamo koordinate.“
Dobro.
Ali:
Kojoj parceli pripadaju?
Na koju sirovinu se odnose?
Na koju količinu?
„Dobavljač nam je poslao dokumentaciju.“
Proverite da li se dokumentacija može povezati sa konkretnom robom koju ste dobili.
„Poslaćemo kupcu sve što imamo.“
To nije uvek dobro rešenje.
Velika količina nepovezanih dokumenata može dodatno otežati proveru.
„EUDR ćemo rešiti kada stigne prvi zahtev.“
Tada možda već imate kratak rok.
Bolje je unapred pronaći rupe u podacima.
17. Primer: proizvođač nameštaja iz Srbije
Pretpostavimo da kompanija iz Srbije proizvodi trpezarijske stolove od bukve i izvozi ih kupcu u Nemačku.
Kupac pošalje EUDR zahtev.
Šta treba uraditi?
Korak 1 – identifikovati proizvod
Tačan model stola koji se izvozi.
Korak 2 – proveriti CN kod
Proveriti tarifnu klasifikaciju konkretnog proizvoda.
Korak 3 – utvrditi relevantnu sirovinu
Bukovo drvo.
Korak 4 – identifikovati dobavljača
Od koga je kupljena bukova građa korišćena za konkretnu proizvodnju?
Korak 5 – utvrditi poreklo
Gde je bukva proizvedena?
Korak 6 – proveriti geolokacione podatke
Da li dobavljač poseduje odgovarajuće podatke o poreklu i da li se mogu povezati sa isporučenom sirovinom?
Korak 7 – povezati ulaz sa proizvodnjom
Koja ulazna serija drveta je korišćena za konkretan proizvodni nalog?
Korak 8 – povezati proizvod sa kupcem
Koja količina je otišla kupcu i kojom fakturom?
Korak 9 – proveriti dokumentaciju
Da li su svi podaci međusobno usklađeni?
Korak 10 – dostaviti tražene podatke
Kupcu se dostavlja ono što je dogovoreno, u odgovarajućem formatu.
Kako izgleda dobar rezultat?
Firma može da objasni:
odakle je došla sirovina → ko ju je isporučio → gde je evidentirana → u kom proizvodu je korišćena → kojem EU kupcu je proizvod prodat.
To je mnogo vrednije od fascikle pune nepovezanih dokumenata.
18. Ko u kompaniji treba da bude uključen?
EUDR ne bi trebalo da bude zadatak samo jedne osobe koja je dobila mejl od kupca.
U zavisnosti od veličine firme mogu biti uključeni:
NABAVKA
Dobavljači, poreklo i dokumentacija.
PROIZVODNJA
Veza između sirovine i proizvoda.
SKLADIŠTE
Ulazne i izlazne serije.
IZVOZ I LOGISTIKA
Kupci, pošiljke, fakture i rokovi.
CARINSKI ZASTUPNIK
Tarifna klasifikacija proizvoda.
UPRAVA / COMPLIANCE
Procedure, odgovornosti i kontrola podataka.
Kod male kompanije više funkcija može obavljati ista osoba.
Bitno je da se zna:
Ko je odgovoran za koji podatak?
19. Da li vam je potreban EUDR softver?
Ne postoji jedan odgovor za sve kompanije.
Ako imate:
- mali broj proizvoda
- nekoliko dobavljača
- jednostavan lanac
- mali broj pošiljaka
možda je za početak dovoljna dobro organizovana interna evidencija.
Ako kompanija ima:
- veliki broj dobavljača
- mnogo proizvoda
- različita porekla
- veliki broj parcela
- mnogo serija i pošiljaka
- više EU kupaca sa različitim zahtevima
ručno vođenje podataka može postati komplikovano.
Tada treba razmotriti da li postojeći ERP može biti prilagođen ili je potreban specijalizovani sistem.
Najpre definišite proces.
Tek onda birajte alat.
20. Šta treba da uradite sada?
Ako još niste počeli EUDR pripremu, nemojte krenuti od cele kompanije.
Izaberite jedan proizvod.
Najbolje:
proizvod koji najviše izvozite u EU
ili
proizvod za koji vam je kupac već poslao EUDR zahtev.
Odgovorite na sledećih deset pitanja:
- Koji proizvod izvozimo?
- Koji je njegov CN/HS kod?
- Da li je u važećem EUDR obuhvatu?
- Koja relevantna sirovina ulazi u proizvod?
- Ko je dobavljač?
- Gde je sirovina proizvedena?
- Koje podatke o mestu proizvodnje imamo?
- Koju dokumentaciju posedujemo?
- Možemo li sirovinu povezati sa gotovim proizvodom?
- Šta tačno zahteva EU kupac?
Ako na neko pitanje nemate odgovor, upravo ste pronašli sledeći zadatak.
Najčešća pitanja o pripremi za EUDR
Da li EUDR važi za kompanije iz Srbije?
EUDR je propis Evropske unije. Međutim, srpski proizvođači i izvoznici mogu biti važan izvor podataka koje EU partner treba za ispunjavanje sopstvenih obaveza.
Da li je Srbija low-risk zemlja?
Da.
Srbija se prema važećoj EU listi nalazi među zemljama niskog rizika.
Da li low-risk znači da roba iz Srbije ne podleže EUDR-u?
Ne.
Klasifikacija zemlje i pitanje da li je konkretan proizvod u EUDR obuhvatu nisu isto.
Da li se EUDR odnosi na svaki proizvod od drveta?
Ne.
Potrebno je proveriti konkretan CN kod prema važećem Aneksu I.
Da li nameštaj može biti obuhvaćen?
Da, određene kategorije nameštaja mogu biti u EUDR obuhvatu.
Konkretan proizvod treba proveriti prema tarifnoj klasifikaciji.
Da li se EUDR odnosi na prirodnu gumu?
Prirodna guma je jedna od sedam relevantnih roba, ali se obuhvat konkretnog proizvoda opet proverava prema Aneksu I.
Da li je geolokacija potrebna?
EUDR pravila predviđaju podatke o mestu proizvodnje relevantnih roba. Kada proizvod sadrži robu proizvedenu na različitim parcelama, relevantni podaci treba da obuhvate te parcele. Za određene mikro ili male primarne operatere iz zemalja niskog rizika važe posebna pojednostavljenja, uključujući mogućnost korišćenja odgovarajuće poštanske adrese umesto geolokacije.
Šta ako dobavljač nema podatke o poreklu?
To treba evidentirati kao nedostatak i rešavati sa dobavljačem.
Nemojte izmišljati ili pretpostavljati podatke koji ne postoje.
Šta ako imamo više dobavljača?
Vodite evidenciju po dobavljaču i izvoru sirovine.
Treba znati koja sirovina iz kog izvora završava u proizvodima.
Šta ako se materijal različitog porekla meša?
Tada sledljivost postaje posebno važna.
Potrebno je razumeti sistem kojim se može utvrditi poreklo relevantne sirovine sadržane u proizvodu.
Da li FSC ili PEFC rešavaju EUDR?
Ne automatski.
Mogu biti važan deo postojećeg sistema dokumentacije i sledljivosti, ali je i dalje potrebno proveriti sve podatke koji su relevantni za konkretan EUDR slučaj.
Da li firma iz Srbije mora da podnosi DDS?
Ne treba automatski pretpostaviti da svaki srpski dobavljač podnosi DDS.
Prvo treba utvrditi ko ima ulogu operatora i kakav je konkretan lanac.
Šta su mikro ili mali primarni operatori?
Izmenama EUDR-a uvedena je posebna kategorija mikro ili malih primarnih operatora koji ispunjavaju propisane uslove i sami proizvode relevantnu robu u zemlji klasifikovanoj kao low-risk. Za njih postoji pojednostavljeni režim i jednokratna pojednostavljena deklaracija.
Ovo nije isto što i svako mikro ili malo preduzeće koje prerađuje ili preprodaje proizvod.
Da li odmah treba kupiti EUDR softver?
Ne.
Prvo treba utvrditi koliko proizvoda, dobavljača, izvora i podataka imate.
Tek onda možete proceniti da li su dovoljne postojeće evidencije ili vam je potreban dodatni sistem.
Kada treba početi pripremu?
Ako izvozite relevantne proizvode na tržište EU, priprema može početi sada.
Vaš EU kupac može tražiti podatke pre formalnog datuma primene.
Dobili ste EUDR zahtev od EU kupca?
Ako vam je kupac poslao:
- EUDR upitnik
- zahtev za podatke o poreklu
- zahtev za geolokaciju
- Excel tabelu
- supplier portal
- zahtev za dokumentaciju
- zahtev za podatke o dobavljačima
najpre prikupite osnovne informacije o konkretnom slučaju.
Pošaljite:
1. naziv proizvoda
2. CN/HS kod ako je poznat
3. zemlju u koju izvozite
4. zahtev koji ste dobili od kupca
5. podatke koje trenutno posedujete
Na osnovu konkretnog proizvoda i zahteva mnogo je lakše utvrditi šta nedostaje i koji je sledeći korak.
EUDR priprema počinje dobrim podacima
Cilj nije da prikupite što više dokumenata.
Cilj je da za konkretan proizvod možete jasno da odgovorite:
Šta izvozimo, od koje relevantne sirovine je proizvod napravljen, odakle sirovina potiče, ko ju je isporučio i možemo li sve te podatke povezati sa proizvodom koji odlazi EU kupcu?
Ako možete pouzdano da odgovorite na ova pitanja, napravili ste najvažniji deo EUDR pripreme.
Ako ne možete, upravo ste pronašli mesto od kojeg treba početi.
Zvanični izvori
Informacije na ovoj stranici zasnivaju se na važećoj Uredbi (EU) 2023/1115, njenim naknadnim izmenama, smernicama i FAQ materijalima Evropske komisije.
Evropska komisija je najnoviji EUDR FAQ objavila 21. avgusta 2026.
Pre primene na konkretan proizvod potrebno je proveriti važeći tekst propisa, aktuelni Annex I, tarifnu klasifikaciju proizvoda i zahtev konkretnog poslovnog partnera.
Važna napomena
EUDR Srbija je nezavisni informativni portal i nije organ Republike Srbije, institucija Evropske unije niti nadležni organ za primenu EUDR-a.
Informacije objavljene na portalu služe u informativne i edukativne svrhe i ne predstavljaju pravno mišljenje, zvanično tumačenje propisa niti potvrdu usklađenosti konkretnog proizvoda ili kompanije.
